Opis projekta
Sklop gotičke kuće „Berislavić“ u Trogiru je zaštićeno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara RH (broj Z – 4313)
Predmet ovog projekta je rekonstrukcija zapadnog dijela sklopa
Srednjevjekovna urbana jezgra Trogira definira se u razdoblju od 13. do 16. stoljeća, a u njenom sjevernom dijelu snalazi se i sklop gotičke kuće bana Berislavića.
Sklop je nastao najvjerojatnije u drugoj polovici 15. st., i to ne kao iz temelja građena nova građevina, već dogradnjom starije romaničke kuće, s izrazitim kasnogotičkim obilježjima, a izvorna romanička kuća je najvjerojatnije podignuta na mjestu još starije kuće, vjerojatno helenističkog perioda.
Želja je investitora da se dio povijesnog sklopa palače „Berislavić“ koji je u ovom trenutku u njegovom vlasništvu obnovi i pretvori u luksuzan rezidencijalni objekt, a da se dio prizemlja koristi kao poslovni prostor, pri čemu će se, sukladno kontervatorskoj podlozi, težiti osmišljavanju sadržaja koji će imati izrazitije kulturno obilježje.
Zatvorena prostorija u prizemlju koristit će se u zapadnom dijelu kao poslovni prostor s zasebnim ulazom u sjevernom pročelju.
Istočni dio prostorije, koji u naravi ima armiranobetonski strop, koristit će se kao wellness prostor rezidencijalnog dijela, s zasebnim pristupom iz dvorišta (u ovom trenutku zazidana vrata).
Glavni ulaz u stambeni dio bit će kroz dvorište u južnom dijelu građevine. U dvorište će se pristupiti kroz postojeća vrata u zapadnom pročelju južne dogradnje građevine.
Dvorište je koncipirano kao intiman, hortikulturno oplemenjen prostor, i koristit će se kao dio stambenog prostora, odn. kao privatan prostor za boravak na otvorenom. Kao podna obloga zamišljena je kombinacija cotto i kamenog popločanja.
U sjevernom dijelu dvorišta smješteno je novo stubište kojim je omogućen funkcionalan pristup stambenim etažama na katovima. U oblikovnom smislu, zamišljeno je moderno, lagano čelično stubište, koje neće svojom masom vizuelno opteretiti prostor ionako malog dvorišta, a koje će s druge strane svojim montažnim karakterom respektirati postojeću arhitekturu.
Novim stubištem iz dvorišta pristupit će se na 1. kat kroz novootvorena vrata u istočnom zidu postojeće južne dogradnje sklopa.
Najkvalitetniji prostor u sklopu palače, dio nekadašnjeg „piano nobile“ na prvom katu namijenjen je za salon. U salon ulazi se kroz izvorni portal u južnom pročelju palače.
Na ovaj način će se već na prvi dojam prezentirati najatraktivniji do palače s restauriranim gotičkim biforama, monoforama i kasetiranim stropom, što je i rješenje najbliže izvornom karakteru prostora.
Nedostajući dijelovi drvene stropne konstrukcije će se rekonstruirati.
Novo unutarnje stubište koje povezuje gornje katove smješteno je u izdvojenoj prostoriji sa sjeverne strane salona. Stubište je pozicionirano u daljem, sjeverozapadnom dijelu prostora, tako da smijerom penjanja, otvaranjem vizura, i bez prekida kontinuiteta kretanja kroz prostor vodi posjetitelja na gornje katove.
Prostorija u sjeveroistočnom dijelu 2. kata bit će namijenjena za blagovanje. Pozicioniranje neposredno uz stubište predstavlja za korisnike najlogičniju vezu između blagovanja i salona, kao reprezentativnih prostora za dnevni boravak korisnika. U prostoru blagovanja predviđen je i kamin, na poziciji bliskoj izvornoj (nije sačuvan).
U južnom dijelu prostora 2. kata bit će dvije spavaće sobe s kupaonicama.
U potkrovlju je smještena spavaća soba s pripadajućom kupaonicom.
U južnom dijelu zapadnog pročelja bit će ponovno otvoren mali zazidani prostor, koji će se nalaziti u kupaonici zapadne sobe. Pri tome će se zatvoriti prozori zapadnog pročelja otvoreni u 19. stoljeću.
U zapadnom pročelju, na mjestu postojećeg prozora, ponovno će biti ugrađena izvorna gotička monofora.
Oštećena kamena plastika kapitela i doprozornika gotičkih prozora bit će vraćena u prvobitno stanje, a u prozore će se vratiti autentično ostakljenje kružnim staklima mođusobno povezanim olovnim trakama.
Projektom je predviđena rekonstrukcija objekta kojom će se, bez promjene vanjskih gabarita građevine, revitalizirati objekt a u najvećoj mogućoj mjeri očuvati i vratiti kulturna, povijesna i arhitektonska vrijednost.
Usprkos početnom entuzijazmu, zbog financijskih razloga, investitor je bio prisiljen odustati od investicije.
Projekt je trenutačno na čekanju.
Na neodređeno, bojimo se...
Autori arhitektonskog rješenja
Ivan Radeljak, dipl. ing. arh.
Ivan Vulić, dipl. ing. arh.
Mate Žaja, dipl. ing. arh.
